Konzervacijska poljoprivreda prepoznata je kao održiv način proizvodnje temeljen na trima glavnim principima: minimalnome narušavanju tla obradom, trajnoj pokrovnosti tla i plodoredu. Ovi principi mijenjaju okolišne uvjete, narušavaju režim i dostupnost resursa te time utječu na klijanje, rast, razvoj i kompeticiju korova s usjevima. Ovaj rad temelji se na objedinjavanju ključnih spoznaja o dinamici korovne zajednice u uvjetima primjene konzervacijske poljoprivrede te naglašava njihov utjecaj na zakorovljenost poljoprivrednih površina. Konzervacijska obrada tla utječe na banku sjemena korova i često dovodi do nakupljanja sjemena u površinskome sloju tla, dok trajna pokrovnost tla utječe na klijanje i nicanje korova putem fizikalnih i kemijskih mehanizama. Plodored unosi varijabilnost u proizvodne sustave, utječe na životne cikluse korova i dovodi do promjena u sastavu korovne zajednice. Interakcija ovih praksa rezultira promjenjivim odgovorom korovne zajednice, ovisno o svojstvima korovnih vrsta, okolišnim uvjetima i načinu gospodarenja. Konzervacijska poljoprivreda često dovodi do promjena u korovnim zajednicama, favorizirajući vrste prilagođene konzervacijskoj obradi tla i uvjetima u površinskome sloju tla. Učinkovito suzbijanje korova u sustavima konzervacijske poljoprivrede stoga zahtijeva integriran i prilagođen pristup. Razumijevanje interakcije i dugoročnih učinaka ovih praksa ključno je za predviđanje potencijalnih izazova i razvoj održivih strategija upravljanja korovima.