Kukuruzna silaža je visokoprinosna voluminozna krma bogata energijom, ali nedovoljnog udjela bjelančevina za visokoproizvodna grla stoke. Budući da mahunarke imaju nizak prinos suhe tvari, nizak prinos krme i ne zadovoljavajuće kvalitete često se koriste u konsocijaciji s žitaricama što pridonosi većem prinosu i boljoj kvaliteti krme nego u čistoj kulturi. U ovome istraživanju, kukuruz (Zea mays L.) i grah (Phaseolus vulgaris  L.) su posijani u različitim gustoćama sjetve kako bi se utvrdio najbolji omjer u sustavu konso– cijacije kukuruza i graha za ostvarivanje visokog prinosa i dobre hranidbene vrijednosti krme. Posijan je čisti usjev kukuruza (75000 zrna ha-1) i kukuruz u konsocijaciji sa viso- kim grahom: 75000 zrna ha-1 kukuruza i 37000 zrna ha-1 graha, 75000 zrna ha-1 kukuruza i 50000 zrna ha-1 graha te 75000 zrna ha-1 kukuruza i 75000 zrna ha-1 graha. Najveći prinos suhe tvari je utvrđen sa najvećim udjelom graha (19,0 t ha-1), a najmanji prinos sa 75000 biljaka ha-1  kukuruza i 37000 biljaka ha-1  graha (17,2 t ha-1). Konsocijacija kukuruza i graha smanjila je udio neutralnih deterdžent vlakna, što bi moglo rezultirati povećanjem probavljivosti voluminozne krme. Na temelju hranidbene vrijednosti i prinosa krme može- mo zaključiti da je konsocijacija s najvećim udjelom graha imala najveći prinos i najbolju hranidbenu vrijednost.