Pri uzgoju je pšenica izložena brojnim abiotičkim i/ili biotičkim stresnim čimbenicima koji mogu negativno djelovati na prinos i kvalitetu. U ovome je radu analiziran utjecaj abiotičkoga stresa uzrokovanog deficitom dušika i biotičkoga stresa izazvanog fitopatogenom gljivom Fusarium culmorum na biomarkere oksidacijskoga stresa u listu zastavičaru devet sorata ozime pšenice (Ficko, U-1, Galloper, BC Mandica, BC Opsesija, Ingenio, Isengrain, Felix i Bezostaya-1). Kao pokazatelji oksidacijskoga stresa mjereni su koncentracija vodikova peroksida i razina lipidne peroksidacije, dok je antioksidacijski odgovor određen mjerenjem koncentracije fenolnih spojeva i aktivnosti antioksidacijskih enzima. Sorta pšenice i tretman dušikom imali su značajan utjecaj na sve ispitivane biomarkere oksidacijskoga stresa u listu zastavičaru, dok je utjecaj tretmana gljivom Fusarium bio manje izražen. Najznačajniji utjecaj na mjerene pokazatelje stresa imao je uzgoj u uvjetima niske razine dušika, pri čemu je u većini sorata vidljiv trend povećanja koncentracije vodikova peroksida i razine lipidne peroksidacije te smanjenja aktivnosti antioksidacijskih enzima. Dobiveni su rezultati prokomentirani i uspoređeni s prijašnjim rezultatima biokemijskih analiza provedenih na klasu pšenice. Značajno jake korelacije između lista zastavičara i klasa u mjerenim parametrima nije bilo, što uz sortno-specifični odgovor upućuje i na tkivno-specifičan antioksidacijski odgovor.