Posljednjih desetljeća svjedočimo sve izraženijim klimatskim promjenama diljem svijeta, koje su rezultirale preobrazbom okoliša u različitim regijama čineći ga nepogodnim za poljoprivrednu, a osobito za stočarsku proizvodnju. Globalni stočarski sektor značajno doprinosi antropogenoj emisiji stakleničkih plinova, no, s druge strane, također može značajno doprinijeti mjerama ublažavanja. Jedan od najznačajnijih stakleničkih plinova je metan. Metode ublažavanja emisija metana u goveda mogu se klasificirati kao kratkoročne i dugoročne. Kratkoročne metode podrazumijevaju povećanje proizvodnje po životinji, smanjenje broja životinja i optimizaciju hranidbe, dok dugoročne metode podrazumijevaju genetsku evaluaciju i selekciju na temelju varijacija u emisiji metana. Preduvjet za genetsku evaluaciju je izbor optimalnih indikatora i modela koji su vrlo točni i lako primjenjivi u rutinskoj kontroli proizvodnosti. Cilj ovoga istraživanja bio je procijeniti različite modele za procjenu emisije metana u mliječnih krava na temelju podataka kontrole proizvodnosti. Dobiveni rezultati upućuju na to da bi se podatci kontrole proizvodnosti mogli koristiti za procjenu emisije metana kod mliječnih simentalskih krava, što omogućuje analizu populacije i genetsku evaluaciju mliječnih goveda za emisiju metana. S obzirom na utvrđenu vrlo visoku varijabilnost u procijenjenim vrijednostima emisije metana u odnosu na korišteni statistički model te s ciljem visoke točnosti genetske evaluacije, preporučuje se definiranje modela procjene tjelesne mase, unosa suhe tvari i emisije metana na temelju parametara (ocjene eksterijera te zapisi na kontrolni dan) populacije pojedinih mliječnih goveda. Model će omogućiti genetsku evaluaciju mliječnih goveda za emisiju metana, kao i selekciju krava s manjom emisijom metana. Primjena navedenoga u konačnici će dovesti do ekološki prihvatljivije proizvodnje mlijeka.