Klimatske su promjene nesumnjivo potaknute i ubrzane ljudskom aktivnošću i mogu predstavljati ozbiljnu prijetnju čovječanstvu smanjenjem proizvodnje hrane. U budućnosti se mogu očekivati značajna odstupanja vremenskih prilika u obliku neujednačenih oborinskih obrazaca, češćih i intenzivnijih temperaturnih oscilacija, promjene intenziteta i učestalosti vjetra, količine oblaka, intenziteta i kvalitete sunčeve svjetlosti. Poljoprivreda se ubraja u najranjivije sektore koji su pod izravnim utjecajem klimatskih promjena, zbog čega je iznimno bitno ublažiti njihov utjecaj i prilagoditi se novonastaloj situaciji primjenom različitih poljoprivrednih strategija. Prema tome, znanstvenici, stručnjaci, političari, donositelji odluka i drugi akteri sve više naglašavaju potrebu daljnjega razvoja održive poljoprivredne proizvodnje, čije će upravljanje biti kompatibilno s različitim ekosustavima (usklađenost agroekosustava s globalnim ekosustavima), uz istovremeno obnavljanje degradiranoga poljoprivrednoga zemljišta. Jedno od najboljih rješenja iz domene održive poljoprivredne proizvodnje, u uvjetima klimatskih promjena, može predstavljati konzervacijska poljoprivreda. Klimatske promjene nisu samo apstrakcija, zbog čega je jedna od najvažnijih uloga konzervacijske poljoprivrede u današnje vrijeme upravo njezina sposobnost prilagodbe i ublažavanja tim promjenama. Temelj konzervacijske poljoprivredne proizvodnje postavljen je na njena tri osnovna postulata, koji kontekstualno ujedinjuju klimu, tlo i biljku, uz uvažavanje agroekoloških i društveno-ekonomskih razlika.