Indukcija haploida in vivo posljednjih se desetljeća sve više primjenjuje u oplemenjivanju kukuruza, ali se dosad nije koristila u oplemenjivačkim programima u Republici Hrvatskoj. Ciljevi ovoga istraživanja bili su utvrditi relativne frekvencije induciranih haploida kod germplazme koja se upotrebljava u domaćim oplemenjivačkim programima i ispitati svojstva haploida generacije D0 koja su važna za uspješnu primjenu ove metode u oplemenjivanju. Indukcija haploida in vivo obavljena je na 11 jednostrukih hibrida pomoću induktora ZMK, a za udvostručenje kromosoma korišten je kolhicin. U generaciji D0 ispitana su svojstva nicanja, pogrešne klasifikacije, preživljavanja tretmana kolhicinom, udvostručenja kromosoma i uspješnosti izvođenja samooplodnje. Relativna frekvencija haploida kretala se od 6,9 do 15,8%, što je usporedivo s prosječnim stopama indukcije specifičnim za induktor ZMK i druge moderne induktore. Statistički značajne razlike pronađene su između populacija haploida D0 za sva ispitana svojstva, osim za uspješnost izvođenja samooplodnje. U prosjeku, stope pogrešne klasifikacije bile su niže, a stope preživljavanja tretmana kolhicinom više u odnosu na one zabilježene u drugim istraživanjima, što ukazuje na mogućnost uspješne primjene metode udvostručenih haploida u oplemenjivanju.