Odnos između pogodnosti poljoprivrednoga zemljišta i okolnih čimbenika okoliša ima važnu ulogu u razumijevanju i prilagodbi sustava upravljanja poljoprivrednim zemljištem prirodnoj razini pogodnosti. U ovoj studiji procijenjen je odnos između pogodnosti poljoprivrednoga zemljišta za uzgoj soje, utvrđene suvremenim pristupom temeljenom na strojnome učenju, i triju čimbenika okoliša u kontinentalnoj Hrvatskoj. Njih su činile dvije najzastupljenije klase zemljišnoga pokrova (šume i urbana područja), broj sezone uzgoja soje po poljoprivrednim česticama tijekom razdoblja istraživanja od 2017. do 2020. te vrste tla. Provedena je analiza osjetljivosti u geografskome informacijskom sustavu (GIS) metodom rasterskoga preklapanja, uz dopunske prostorne analize. Blizina poljoprivrednih čestica soje šumama pokazala je visoku korelaciju s vrijednostima pogodnosti, što ukazuje na potencijalnu korist od implementacije agrošumarstva u planove upravljanja zemljištem. Detektirana je značajna količina visoko pogodnih poljoprivrednih čestica za uzgoj soje, koje se tijekom razdoblja istraživanja nisu koristile za njezin uzgoj. Uočeno je i zanemarivanje plodoreda, na kojima je soja uzgajana uzastopno tijekom triju ili četiriju godina. Ova analiza pokazala je značajan potencijal u razumijevanju učinaka čimbenika okoliša na pogodnost poljoprivrednoga zemljišta, što dovodi do učinkovitijih politika upravljanja zemljištem i budućih studija prikladnosti.