Neprestanim rastom ljudske populacije i promjenom prehrambenih navika ljudi rastu zahtjevi za intenziviranjem poljoprivredne proizvodnje. Međutim, osim rasta proizvodnje hrane važan je i njen nutritivni sastav, osobito u pogledu mikroelemenata. U hrani dvije trećine svjetske populacije ljudi prisutan je nedostatak više od jednoga mikroelementa. Nedostatak mikroelemenata, koji su važni za pravilan rast i razvoj te zdravlje ljudi i domaćih životinja, može se ukloniti raznovrsnošću hranidbe, dodavanjem mikroelemenata u hranu te povećanjem koncentracije i bioraspoloživosti mikroelemenata u krmivima koja se koriste u hranidbi domaćih životinja, odnosno biofortifikacijom. Pregledom dostupne literature, prikazat će se čimbenici o kojima ovisi povećanje koncentracije mikroelemenata u krmnim kulturama, kao i agronomske te genetske načine biofortifikacije, kojima se nastoji ukloniti nedostatak najčešćih mikroelemenata u hrani: selena, željeza, bakra, cinka i joda. Hranidbom domaćih životinja biofortificiranim krmivima nastoji se povećati koncentracija navedenih mikroelemenata u krvi istih te poboljšati njihov rast, razvoj i zdravlje. Porastom koncentracije mikroelemenata u tkivima i mlijeku domaćih životinja nastoje se zadovoljiti njihove potrebe u ljudi.